Ishrana i zdravlje koralja

Pravilno hranjenje, stabilni parametri, odgovarajuće svjetlo, dobar protok i pravilno postavljanje u akvariju djeluju zajedno. Ako se neki od ovih elemenata zanemari, to se može odraziti na zdravlje koralja.

Kako se koralji hrane i uopće žive
Koralji pripadaju koljenu žarnjaka (Cnidaria). Svaki polip ima usta okružena ticalima kojima lovi plankton i druge čestice. Kod tvrdih koralja polip sjedi u skeletu od kalcijevog karbonata, dok meki koralji nemaju tvrdi kostur, pa su fleksibilniji i valoviti. Većina koralja je tzv. miksotrofna. To znači da dobivaju energiju i hranjive tvari iz dva glavna izvora:

1. fotosinteza – zooxanthellae u tkivu pomoću svjetla proizvode šećere i dio drugih hranjivih tvari
2. aktivno hranjenje – lovljenje zooplanktona, fitoplanktona, bakterija, sitnih čestica hrane i otopljenih organskih spojeva iz vode

Svjetlo osigurava osnovnu energiju za preživljavanje, dok hranjenje koraljima daje građevne elemente za rast skeleta i tkiva, regeneraciju te intenzivne boje. Ako koralje ne hranimo, mogu dugo „preživljavati“, ali ne postižu puni potencijal i osjetljiviji su na stres. Veličina usta također igra važnu ulogu. LPS koralji sa svojim mesnatim polipima lako pojedu veće čestice hrane, dok SPS i mnogi meki koralji love mikro čestice, bakterije i plankton.

Osnovni parametri vode za zdrave koralje
Hranjenje ima smisla tek kada su osnovni parametri vode dobri i relativno stabilni. Koralji loše podnose brze promjene.

Opći okvir za mješoviti koraljni akvarij:

• temperatura oko 24–26 °C
• slanost oko 1.025 (35 ‰), mjerena refraktometrom
• pH između 8.1 i 8.4
• alkalitet približno 7–9 dKH (LPS često dobro podnose i 10–11)
• kalcij oko 400–450 mg/L
• magnezij približno 1250–1400 mg/L
• amonijak i nitrit 0
• nitrat nizak, ali ne 0; obično dobro radi raspon 2–15 mg/L, kod mekih koralja i nešto više
• fosfat nizak, ali ne 0; obično u području 0.02–0.08 mg/L

Budući da koralji pri rastu troše kalcij, magnezij i karbonate, potrebno je redovito testiranje. Po potrebi se ti elementi dodaju Balling sustavima, reaktorima kalcija ili vapnenom vodom (kalkwasser). Osnovnu stabilnost često osiguravaju redovne izmjene vode s kvalitetnim sintetičkim solima.

Svjetlo kao temelj fotosinteze
Zooxanthellae ovise o svjetlu. U većini reef akvarija koristi se nešto plavlji spektar (oko 10.000–20.000 K), jer imitira uvjete na grebenima i naglašava fluorescenciju koralja.

Preporučene PAR vrijednosti:

• SPS koralji: oko 200–350 PAR (i više, ovisno o vrsti)
• LPS koralji: oko 80–150 PAR
• meki koralji: oko 50–120 PAR

Kod unosa novih koralja ili promjeni rasvjete važno je postupno navikavanje kako bi se izbjegao šok i izbjeljivanje zbog prejakog svjetla.

Protok vode i zdravlje koralja
Na grebenima valovi neprestano oplakuju koralje, uklanjaju sediment i donose hranjive tvari. U akvariju to oponašamo stream pumpama i dobrim usmjeravanjem protoka. Dobar protok sprječava nakupljanje detrita na koraljima, donosi kisik i hranu te pomaže uklanjati sluz i otpad. Prejak i direktan mlaz može oštetiti tkivo ili uzrokovati da se polipi ne otvaraju, dok preslab protok dovodi do taloženja čestica i pojave „mrtvih zona“.

Zašto je hranjenje koralja zaista važno
Dugo se smatralo da koraljima „nije potrebna hrana“, jer imaju zooxanthellae. U praksi je to često značilo da su mnogi koralji polako propadali, iako su imali dobro svjetlo. Danas znamo da dodatna hrana potiče rast i regeneraciju, zadebljava tkivo, poboljšava boje i povećava otpornost na stres i bolesti. Kod nekih koralja (npr. mnoge ne-fotosintetske gorgonije i ostali NPS koralji) hranjenje je čak glavni ili jedini izvor energije.

Načini hranjenja koralja - fotosinteza, raspršeno i ciljano hranjenje
Prvi način je, naravno, fotosinteza. Ako je rasvjeta odgovarajuća, koralji preko zooxanthella dobivaju većinu energije. No fotosinteza sama ne osigurava sve aminokiseline, masti i druge građevne tvari potrebne za rast i obnovu. Zato dodatno hranjenje ima smisla. U akvaristici se najčešće koriste dva pristupa: raspršeno i ciljano hranjenje. Kod raspršenog hranjenja hrana se pomiješa s akvarijskom vodom i izlije u akvarij, obično blizu stream pumpe, kako bi tok raznio čestice po sustavu. To je posebno pogodno za SPS i meke koralje koji love vrlo sitne čestice. U tom slučaju koralji aktivno love hranu iz vode, slično kao na grebenima gdje struje neprestano donose plankton.

Kod ciljano hranjenja hrana se pomiješa s vodom i pipetom ili injekcijom nježno usmjeri iznad polipa ili usta pojedine koralje. To je idealno za LPS koralje s velikim polipima koji mogu prihvatiti komadiće mysisa, kozica, krila ili pelete. Često se protok privremeno smanji ili isključi kako hrana ne bi odletjela. Oba pristupa su korisna i često se kombiniraju: raspršeno za mikrohranu u prahu, a ciljano za veće polipe.

Vrste hrane za korale
Koralje u akvariju možemo hraniti različitim vrstama hrane, ovisno o veličini polipa i načinu prehrane:

• prašnasta hrana i mikroplankton: fine mješavine zooplanktona, rotifera, sitnih čestica i bakterijskog planktona pogodne su za SPS i meke korale.
• tekuća hrana: živi ili konzervirani fitoplankton, zooplankton i drugi tekući pripravci za korale; dobro djeluju za SPS, gorgonije i meke korale
• zamrznuta hrana: mysis, artemija, sitno sjeckane kozice, školjke, ribe i slično, prvenstveno za LPS korale
• peleti za korale: kompaktna, visokoproteinska hrana u obliku peleta, koju se može ciljano davati LPS koralima
• živa hrana: živi kopepodi, živi fitoplankton i drugi živi organizmi; nutritivno vrlo bogato, korisno i za povećanje bioraznolikosti

Najbolji pristup je raznolikost. Koralji, kao i ribe, najbolje uspijevaju uz raznovrsnu prehranu koja osigurava različite izvore proteina, masti, ugljikohidrata i mikrohraniva.

SPS, LPS i meki koralji – različite potrebe, različiti pristupi
Iako svi koralji na neki način funkcioniraju slično, pojedine skupine imaju vrlo različite zahtjeve za svjetlom, protokom i hranjenjem. Razumno je razmišljati po skupinama.

SPS koralji (Small Polyp Stony)
SPS koralji imaju male polipe i tanko tkivo. Vrlo ovise o jakom svjetlu i stabilnim parametrima. U prirodi rastu u gornjim, jako osvijetljenim dijelovima grebena gdje je protok vrlo snažan. Za SPS koralje je karakteristično da najbolje uspijevaju pri visokom PAR-u i snažnom, turbulentnom protoku, ne prihvaćaju velike komade hrane, već love mikroplankton i bakterioplankton te dobro reagiraju na redovito, umjereno broadcast hranjenje praškastom i tekućom hranom. Kod SPS koralja ključ je ravnoteža: malo hranjenja za rast i boje, ali ne previše da hranjive tvari ne pobjegnu kontroli i uzrokuju alge ili tamnjenje kolonija.

LPS koralji (Large Polyp Stony)
LPS koralji imaju velike, mesnate polipe i jasno vidljiva usta. Velik dio svoje prehrane osiguravaju aktivnim lovljenjem većih čestica hrane. Većina LPS koralja uspijeva uz umjereno svjetlo i umjeren protok koji omogućuje lijepo otvaranje polipa bez prejakog udarca struje. Kod LPS koralja ciljano hranjenje često je najučinkovitije; nudimo mysis, sitno sjeckane kozice, krill, kvalitetne pelete. Koralji doslovno „zgrabe“ hranu i obaviju polip oko nje. Obično je dovoljno hraniti 1–3× tjedno, ovisno o sustavu i hranjivim tvarima u vodi. Pretjerivanje s hranjenjem LPS-a može brzo povisiti nitrate i fosfate, stoga je bolje početi s manje i postupno povećavati uz praćenje parametara.

Meki koralji (soft corals)
Meki koralji nemaju tvrdi kostur pa valovito njišu u toku. Tu spadaju npr. Xenia, zoanthusi, spužve, leather koralji i brojne gorgonije. Općenito su tolerantniji na oscilacije i često pogodni za početnike. Mnogi meki koralji uspijevaju u sustavima s nešto višim hranjivim tvarima, uz stabilno svjetlo i umjeren protok te se hrane uglavnom sitnim česticama i otopljenim hranjivima. Raspršeno hranjenje fitoplanktonom i finom hranom u prahu 1–2× tjedno često je dovoljno.

Hranjenje i kvaliteta vode
Sva hrana koju dodamo u akvarij na kraju postaje otpad. Dio pojedu koralji i ribe, dio ostaje u suspenziji, a dio se razgradi u nitrate i fosfate. Prekomjerno hranjenje je zato jedan od najčešćih uzroka problema s algama, cijanobakterijama ili dinoflagelatima. Da hranjenje ne naruši kvalitetu vode, važno je imati dobar proteinski izvlakač, redovito čistiti mehaničku filtraciju, održavati odgovarajući protok, raditi redovne izmjene vode te pratiti nitrate i fosfate uz prilagodbu količine hrane. Dobro je pravilo hraniti malo manje nego što biste htjeli i zatim promatrati koralje. Ako su lijepo otvoreni, rastu i boje su žive, a hranjive tvari nisu previsoke – na pravom ste putu.

Pokazatelji da koralji nisu zdravi
Hranjenje i opći uvjeti direktno se odražavaju na zdravlje koralja. Neki tipični znakovi upozorenja:

• izbjeljivanje (bleaching): koralji gube zooxanthelle i postaju bijeli ili jako blijedi; često kombinacija prejakog svjetla, previsoke temperature i stresa
• tamnjenje (browning): koralji postaju tamniji; često znak visokih hranjivih tvari, viška zooxanthella i manje vidljive fluorescencije
• povlačenje tkiva (tissue recession): tkivo se povlači sa skeleta; može biti posljedica bolesti, loših parametara, agresije, pothranjenosti ili kombinacije
• loše otvaranje polipa: polipi se ne otvaraju kao prije; može biti problem u protoku, svjetlu, agresiji susjeda ili kvaliteti vode
• "brown jelly" i druge infekcije: brzo propadanje tkiva, posebno kod LPS koralja

Hranjenje igra dvostruku ulogu: premalo hrane slabi koralje, a previše podiže hranjive tvari i potiče patogene.

Posebne skupine: gorgonije i NPS koralji
Neki koralji nemaju ili imaju vrlo malo zooxanthella i gotovo potpuno ovise o aktivnom hranjenju. Tu spadaju određene gorgonije i ne-fotosintetski (NPS) koralji poput Tubastraea. Kod njih nije bitno jako svjetlo, već zahtijevaju često, ponekad gotovo stalno hranjenje mikroskopskom i mesnatom hranom. Također traže vrlo stabilnu, čistu vodu unatoč visokom unosu hrane. Ova skupina prikladna je za iskusnije akvariste s dobrom rutinom održavanja.

Praktični savjeti za dobar režim hranjenja
Najbolje je početi jednostavno i postupno prilagođavati. Korisno je:

• početi s jednom ili dvije vrste hrane i hraniti 1–2× tjedno, zatim pratiti reakciju
• hraniti navečer ili nakon što glavno svjetlo ugasne, kada se mnogi koralji bolje otvaraju
• pri ciljano hranjenju smanjiti protok, kako bi hrana ostala kod polipa
• prilagoditi veličinu čestica pojedinoj skupini koralja
• redovito testirati nitrate i fosfate te prilagoditi količinu hrane ako vrijednosti rastu
• promatrati koralje – njihov izgled, otvaranje polipa, rast i boje najbolji su pokazatelji

Koralji se, poput riba, ne hrane jednim velikim obrokom. Većina vrsta navikla je na mnogo malih „zalogaja“ tijekom dužeg razdoblja. Tako bi i hranjenje u akvariju trebalo biti: manje, promišljeno i s razumijevanjem potreba različitih skupina koralja.

_{**Sadržaj je izvorno na slovenskom jeziku, a trudili smo se osigurati što kvalitetniji prijevod. Unatoč pažljivoj provjeri, moguće su manje pogreške.}